Čin svlačenja, presvlačenja i nagosti, kao i čin subjektivizacije odnosno objektivizacije tijela, se u predstavi raSkrivanja koristi kao sredstvo za te osobne priče kroz koje se značenja kondenziraju i dovode na površinu.
Svlačiti se i biti nag je intimno iskustvo blisko povezano s nečijom osobnošću i društvenim normama. Ovisno o kulturnom kontekstu, porijeklu, odgoju, kao i razini inhibicije, na razotkriveno tijelo reagiramo sramom, interesom, ravnodušnošću ili pak obrambenim mehanizmom zasićenim predrasudama.
Provučena kroz različite prizme, interpretacija nagosti i tijela značajno utječe na naše poimanje sebe i drugih. Kult ljepote je idealizirao tijelo, fine umjetnosti stilizirale, pornografija ga je vulgarizirala, a religija sakrila. Na različite smo načine objektivizirali tijelo te je ponekad teško promatrati i komunicirati o tjelesnosti izvan naučenih normi. Ipak, promatrajući raskrivenu osobu blijede izvori naših pretpostavki i predrasuda. Ne primjećujemo religiju, socio-ekonomski status, političko opredjeljenje, ugled ili seksualnu orijentaciju. Tada nismo skriveni iza brandova, majica sa sloganima, ogrlica s križem i uskih traperica. Svakodnevne razlike nisu toliko očite. Umjesto toga svaki dio našega tijela nosi svoju priču. Priču o odrastanju, shvaćanju sebe, privatnosti i svijeta koji nas neposredno okružuje. O svijetu koji nas je formirao i koji dalje gradimo. O ljubavi, nadi, sreći, ranjivosti, razočaranju, frustraciji ili strahu.
